|
Dnevnik.hr Srpanj 2009 (1) Opis bloga
negdje u sjeni svijetla, na podu razbacane sobe stoji ruža... pogled k njoj me umiruje... i pružim ruku... ubodem se na trn... u sobu dolazi čovjek. i u njemu prepoznah ružu... Ja
~ dijete koje nikad neće odrasti ...
"Postoji puno načina da se umre, ali treba otkriti način da se živi" - iz filma Neustrašiva credits
xxx |
We are the world, We are the children
Bio sam sâm. I usamljen. Nisu me učili slušati, niti sam mogao vidjeti. Nikad nisam izrekao svoje misli jer nisam mogao govoriti. Tada sam spoznao vjeru, jer jedino što sam mogao bilo je osjećati. Sada čujem nečujno, izričem neizrecivo i vidim nevidljivo. Spreman sam učiti i biti učen. Sada. I zauvijek. Spreman sam izvršavati volju.. zapovjedi. A ne biti jedan od onih koji govore, a ne ispunjavaju. Ostao sam sâm. No, sada nisam usamljen. Sada čujem tišinu.. Čuješ li ju i ti? I Said If You're Thinkin' Of Being My Baby It Don't Matter If You're Black Or White  Ah da.. Kupili smo ogroman bazen i po cijele se dane kupamo. Igram cod (po običaju) i zaje..zezam starce. Jedva cekam da mi se luce i kićo vrate i da okupimo ekipu i jedan dan odemo na dobru uličnu košarku.. Da.. to su bila vremena.. Pisem post jer mi nece u face.. Ocitava 100 godina.. ma reko napu** se! Polako odrastam.. A rekla sam da neću. Odupirem se. Trgam. Varam. I opet nista. Odbacuje me iz one dječje mašte. A tako jako želim ostati tamo, tamo gdje pripadam. O Michaelovoj smrti nemogu ništa posebno reć. Nisam mogla vjerovat kad sam čula. Umrlo je još jedno dijete, jedini čovjek koji je uspio ostati u dječjoj mašti. Priznajem, plakala sam.  Smile- What's the use of crying, You'll find that life is still worthwhile, If you just smile.  sve vas volim..<3<3 Živim svoj život, ne tuđi; shvaćam
mala stanka sa pisanjem.. malo veća. neću brisat blog jer smatram da ću se jednom odlučit vratit. ostavljajte komove za novi post, čitam vas i dalje tak da.. sretna: jer je u školi sve supp, jer sam se vratila stolnom tenisu i shvatila da ne treba udovoljit onima koji te sputavaju u nečem što voliš i najvažnije.. koljena nisu do kraja izljećena al bit će. jućer kad ih je doktor "istuko" i kad sam se digla bila sam ponovno rođena. nakon par minuta mama me pitala kako se osjećam. rekla sam joj: kao da dugo vremena nosiš knjigu na glavi i onda skužiš da ju možeš nosit u ruci. bio je to neopisiv osjećaj. možeš zamislit osjećaj ponovnog rođenja? hvala ljudima koji su bili uz mene i hvala doktoru =) viđemo se x)  sad me vidiš, sad me nevidiš?! voliš igru skrivača?!? P.S. ak netko ima x-fire nek javi =) .nemoguće je ništa..
gotovo je.. kajem se?!? ma ne.. samo, nije lako prekinut, prekinut nakon 6.god treniranja.. nije lako.. bilo bi mi teže da je još kasnije bilo.. kad uzmem reket u ruku osjećam se ljepše negoli netko može zamislit, no kada vidim situaciju oko sebe, taj bi reket najrađe nabila u zid. kako se zove taj osjećaj?? nepoželjnost? mislim da da.. kajem se?. neznam.. nema povratka.. kad tad se moralo dogodit danas, sutra, uvijek.. kajem se. zaista se kajem i želim vratiti vrijeme!  a znam da nemam budućnost tamo ako se nešto ne promjeni, a sama nemogu promjeniti većinu, žao mi je.. ostat će na ovome..  slika koja predobro opisuje situaciju između mene i njih dvije.. iskreno, biste li vi u datoj situaciji mogli provesti 4 dana u šibeniku s takvim osobama a da vam ne izleti nešto zbog čega biste se kajali jako dugo?!? mislim da ne.. .najteža odluka u mome životu je odluka u kojoj se borim sama sa sobom.. ziva si sjena koja se nadvila nad moje postojanje..
makni se!!!! čuješ?!? Žalim što sam te ikada upoznala i vjerovala u tvoje plave oći. dogodilo se nešto čega sam se najviše bojala.. samoća.. možda to i nije tako loše. možda zvući čudno, no jedino me Samoća zna saslušati.. ona je jebena ŽIVA sjena koja se nadvila nad mene.. i nepušta me.. priznajem, lijepo se osjećam u njenom društvu..  Ne! nisam usamljena! nisam ni sama.. samo se tako osjećam.. s jedne strane osjećam preveliko olakšanje.. kao kad si vani na -9 i uđeš u kuću gdje je 36 stupnjeva.. no u kući ti ponekad bude vruće, pa odlučiš otvoriti vrata.. kao da dopuštam da mi se približi jer previše vjerujem.. a opet.. vrata se kad-tad moraju zatvoriti.. makni se od mene, molim te.. jer se ja nemogu maknut od tebe.. prebjesna sam.. osjećam se iznevjereno, previše. iznevjerila sam prijatelje iz razreda.. možda sada znam kako je njima.. plakala sam, a nisam dobila jedinicu.. plakala sam zbog nepravde.. a najviše me pogodilo što meni jedna od najboljih prijateljica nije plakala zato što je ona dobila jedan, već zato što ja nisam.. KUDA IDE OVAJ SVIJET? kuda zalazimo??!?!?  nemogu više.. razmišljam o svaćemu, pričala sam sa majom, sve je čula ona tračara iza nas.. bojim se.. tražim utjehu u mnogočemu.. glazbi, pisanju.. trenutačno donosim (ili sam možda donijela) jednu od najtežih odluka u životu, da prestajem sa stolnim tenisom.. bojim se reakcije drugih!!!! zašto ovisim o drugima?!? budi svoj!! prije sam se na tu rečenicu pitala: kako uopće možeš bit tuđi, vlasništvo drugih.. sada i na to pronalazim odgovor.. jučer sam bila na rođendanu kod vekya, ekipa je zakon, šalili smo se, igrali košarku, kartali.. nisam mislila na ništa od navedenog u gornjem dijelu posta..  možda samoća ipak nije rješenje, možda je "ekipa" bolji izbor?!? neznam.. bojim se više pisati da nebi dolazila do velikih zagonetki koje neću moći odgonetnuti.. .."uvijek sam vjerovao da vas stvari koje ne birate grade kao osobu.." - ja i sada vjerujem =) .u predvečerje života bit ćemo suđeni po ljubavi..
supeer.. papam milku.. sa mjehurićima. surfam netom i razmišljam... pratim strelicu miša koja se kreće lijevo-desno.. hoču napisat post, neču napisat post.. napisat ću ga. neznam kak da počnem.. onda ipak neću. ma hoću. idem po bilježnicu iz hrv i izdvojit ću jednu rečenicu iz dz vezane za valentinovo.. jadno xD bojim se ljubavi... jedina stvar u životu koje se zaista bojim je ljubav.. možda zato što je to jedina stvar koja nema simptome i definiciju..  jučer bila čaga u školi.. a danas.. upala mišića.. nikad me koljena nisu bolila ko jučer, al ja skačem.. doktor reko da se šečem [tak bi me trebalo proć], pa idem onda skakat [da povečam učinak =].. essss.. šta ja pričam.. sad mi tek sinulo.. trebala sam radit čučnjeve, pa tek onda skok.. prvo onak došli sinoć i uđemo unutra i kićo meni: gle nast kos. ja onak pogledam a ona provjerava jel ko pije il puši xD. puhni, kaže. a dečki onak: sramota. xD stvarno... no coment! onda su imali program.. cure plesale, pjevale. dečki recitirali i pjevali. i svirali.. bend je najbolji. nema ništa bez benda.. nz sta čemo mi izvest sljedeće god kad oni odu xD..ugl, super bilo.. skakali smo, pjevali, plesali.. lucija z dobila napadaj.. dečki onak zinuli.. a ona vrišti =).. žao mi sto nina nije bila s nama.. sjetila sam se lani kad je bend sviro kak bi poludila.. bila bi crazy.. pomirila sam se s lucijom, a i s kićom pričam.. čini mi se da okrećem novu stranicu.. i tak, ljudi.. to bi bilo to.. komajte ak hočete, ak nečete.. onda komajte (što se mora nije teško =) želim svima sretno valentinovo i puno puno pusica i pusica i zagrljaja i držanja za ručice i sve sve sve.. volite se, grlite se, radite šta hočete.. al nemojte samo danas (za valentinovo), već uvijek.. nek valentinovo postane svaki dan.. osmjeh je dovoljan kao poklon, a poljubac i riječ volim te dovoljni su kao dokaz ljubavi. idem sad.. puno vas sve voljam =) i budite mi veseli.. P.S. dobila sam bratića u Kanadi :)  najčišća od svih upravo je djecja ljubav.. Naslonjeno na tvoju misao
da. bili na viroexpu, davno. sa razredom. nikad nisam toliko gumenih bombona pojela =) onak. nikad mi nije ni muka bila od toliko bombona.. hah.. paljar i kirin bježali od nas cura a mi onak za njima. i meni dopizdilo, stalno u krug. i ja onak prečacem i vidim ja njih dvojicu. onak, kirin se drži za paljara i naviruju se na jednom čošku i gledaju jesmo tamo. i ja onak sa leđa, uhvatim kirina za ruku i kažem onak tiho: bu. i kirin okrene glavu i kad me vidio, počeo vrištat, a paljar se uplašio njega i okrenuo se i počeo vrištat. i onak.. totalno su se osramotili. idem dat omeragički balon, a ona kaže: neču, ukraden je, vidjela sam kad si uzela. a ja onak mislim si: a za šta molim te stoje tamo ak se nesmiju uzet. da.. prva sam iz kemije. sretna sam. totalno super. puno mi to znači. kemija je zapravo predmet po mojoj mjeri. samo zaključi! ništa nemoraš učit.dobit cu sumrak (knjigu), film vec imam =). nepržim nikome, da se zna xD sve me zivcira... ona. oni (on i ona), zapravo... najgori odgovor na neko pitanje je: nisi pitala. onak... stvarno. da se nisi usudila komentirat jer sam pitala a nitko mi nije reko.tj, rekli ste, al krivo. al oke.. pogriješila sam. nisam ti trebala sve u facu nego sam trebala ostalima pričat, a od tebe skrivat. al vidiš, tad bi bila ko ti. a to mi stvaro nije cilj. ugl, neznam sta više pisat. nije mi ni do čega. sam bi bila na kompu i kad ga upalim nemam šta radit. buraz neče namjestit nfs, kaže da nezna na multiplayer, a ja znam da zna, al oke. trebat će i njemu pomoč pa ću ja reč da neznam. pa nek si misli malo.  najsmješnija stvar ovih dana definitivno je: izet u lud zbunjen normalan: u mene je penzija ko u žene menstruacija. traje mi 4, 5 dana, a poslije me moš jebat =) ahaha. bila sam u zagrebu za koljena. pitam doktora šta da radim kad me bole, a on kaže: šetaj. mislim onak, ustat se nemogu a di ču šetat. moram nosit ortopedske uloške. nesmatram to kao neki problem. eto ljudeki, nz šta da vam još pišem. idem. nemojte mi bit tužni i uvijek kažite što mislite. uvijek. puno puta to košta, al je bolje da te košta 2 tjedna nego da te košta cijeli život. idem. puno vas voljam, sve. novi post očekujte za nekih tjedan dana. pusica svima. |
